Gospodarstvo Maroka

Gospodarski profil Maroka možete preuzeti na stranicama Ministarstva vanjskih i europskih poslova ovdje.

A. Glavne značajke marokanskog gospodarstva

Stabilna i jeftina zemlja nadomak Europe

Maroko je tržišno gospodarstvo koje pripada kategoriji zemalja u razvoju. Prema BDP-u, peto je najveće gospodarstvo Afrike (iza JAR-a, Alžira, Nigerije i Egipta), i treća arapska zemlja prema broju stanovnika (iza Egipta i Alžira). Prednosti Maroka proizlaze iz blizine Europe i relativno jeftine radne snage, koja pomaže ključnim područjima gospodarstva, kao što su poljoprivreda i turizam. Maroko je 80-tih godina bio jako zadužena zemlja, no to se promijenilo nakon mjera štednje i protržišnih reformi pod nadzorom MMF‑a. Od 1999. gospodarstvo je stabilno, obilježenim stalnim rastom (5,1% u 2013.), niskom inflacijom i postupnim padom nezaposlenosti, iako su slaba žetva i ekonomske poteškoće u Europi pridonijeli usporavanju gospodarskog rasta u 2012. Nova strategija industrijskog razvoja i poboljšana infrastruktura – nova luka i slobodna trgovinska zona „Tanger Med“ u blizini Tangera – poboljšavaju konkurentnost Maroka.

Liberalizirani trgovinski odnosi s EU-om i SAD-om

Od 2000. do 2012. Maroko je postupno uspostavio slobodnu trgovinsku zonu s Europskom unijom, s kojom ostvaruje polovicu svoje trgovinske razmjene (prije svega s Francuskom i Španjolskom). Nakon što mu je 2008. dodijeljen „Napredni status“, Maroko se nada da će uskoro s EU-om sklopiti novi Sveobuhvatni i prošireni ugovor o slobodnoj trgovini. EU je prvi trgovinski partner Maroka i prvi investitor u toj zemlji. Osim s nekoliko arapskih zemalja, Maroko ima također, od 2006., bilateralni ugovor o slobodnoj trgovini sa SAD-om.

Makroekonomska stabilnost

Ono što za Maroko predstavlja prednost i stavlja ga u dobru poziciju jest niska razina vanjskog duga (23% BDP-a). U tako povoljnom kontekstu, Maroko se potkraj 2012. uspio refinancirati uz vrlo dobre uvjete na međunarodnom financijskom tržištu (za 1,5 milijardi dolara). Iako je evidentno da će provedba porezne reforme trebati vremena, međunarodni financijski akteri su podržali MMF-ovu odluku u lipnju 2012. da iz opreznosti Maroku dodijeli kreditnu liniju od 6,2 milijardi dolara, iskoristivu prema potrebi tijekom razdoblja od dvije godine. Osim navedenog, Maroko je u listopadu 2012. dobio vrlo značajno obećanje iz Saudijske Arabije, Katara, UAE i Kuvajta za iznos od 5 milijardi USD tijekom razdoblja od 5 godina (2012-2016). Prema prognozama agencije Standard & Poor's, gospodarski rast zemlje bi se trebao ubrzati te doseći oko 5% do 2018. kao rezultat skupa kratkoročnih i dugoročnih mjera za ozdravljenje fiskalne politike zemlje te dobrih prognoza za pojedine gospodarske sektore.

Ključni sektori: poljoprivreda, fosfati, turizam, tekstil i auto-industrija

Ključni sektori gospodarstva su poljoprivreda, turizam, fosfati, tekstil i automobilska industrija koji predstavljaju dvije trećine BDP-a. Gotovo 40% aktivnog stanovništva radi u poljoprivredi, čiji udjel u BDP-u je oko 15 %. Glavni proizvodi su žitarice, voće (agrumi) i povrće te govedina. Maroko je također jedan od najvećih svjetskih proizvođača riba. Turizam ostvaruje 8% BDP-a i zapošljava 500 000 ljudi, a s 10 milijuna stranih gostiju u 2013. Maroko je postao prva turistička destinacija Afrike. Najposjećeniji gradovi su Marrakech, Agadir i Casablanca. Maroko je treći proizvođač i prvi izvoznik fosfata na svijetu, što mu donosi veliki priljev deviza, a raspolaže i s daleko najvećim zalihama fosfata, koje se procjenjuju na ukupno 50 000 milijardi tona. Tekstilna industrija jako je razvijena te zapošljava trećinu zaposlenih u industriji.

Visoka stopa rasta, ali osjetljiva na rezultate u poljoprivredi

Maroko je tijekom 2011. prestigao gospodarstva ostalih zemalja sjeverne Afrike, postižući godišnji rast od 4,9%. Potom su vanjske i unutarnje poteškoće prouzrokovale usporavanje gospodarskog rasta, limitirajući ga na 2,9% tijekom 2012., usprkos porastu u sektoru graditeljstva i pojedinim industrijama koji je kompenzirao pad, naročito u poljoprivredi zbog suše. Sveukupni ekonomski rast Maroka počiva u prvom redu na potrošnji u domaćinstvima, koja je oslabljena tijekom 2012., osim zbog gubitaka u poljoprivredi, krizom u Europi koja je smanjila vanjsku potražnju prema Maroku. Gospodarstvo je ponovno živnulo s rastom od 5,1 % u 2013. te 4,6% u 2014., prije svega zahvaljujući dobrim rezultatima u poljoprivredi i pojačanom unutarnjom potrošnjom (+5 %), dok je stopa inflacije pala na 1,2 %.

Izazovi: siromaštvo, nepismenost, korupcija, deficit

Unatoč gospodarskom napretku, vlada poprilična nezaposlenost (10 %), siromaštvo i nepismenost, posebno u ruralnim područjima. U 2011. i 2012. visoke cijene goriva, kojeg država subvencionira i gotovo u potpunosti uvozi, osiromašile su državni proračun i produbile državni deficit. Ključni ekonomski izazovi za Maroko uključuju borbu protiv korupcije (97. od 177 zemalja, TI 2013) te reforme obrazovnog sustava, zakonodavstva i Vladinog skupog programa subvencija. Maroko je također započeo s mjerama koje će omogućiti obnovu proračunskog suficita i deviznih rezervi. Prioritet je preispitivanje sustava javnih subvencija za preskupe prehrambene proizvode i energente, trošak koji se procjenjuje na 15 % javne potrošnje. Predstoji također reforma mirovinskog sustava koji prolazi kroz teškoće u financiranju.

Razvijene infrastrukture

Maroko ima dobro razvijenu cestovnu, željezničku, pomorsku i zrakoplovnu infrastrukturu.

Cestovni promet. S oko 10 000 km asfaltiranih cesta i 1500 km kvalitetnih autocesta (preko 1800 km do 2015.), Maroko već danas ima najveću mrežu autocesta u Magrebu i drugu u Africi nakon Južne Afrike.

Zračni promet. Maroko ima 19 međunarodnih zračnih luka koje godišnje prihvate preko 15 milijuna putnika (2012.), pri čemu samo na aerodrom Muhamed V. u Casablanci otpada polovica putnika i čak 93 % od ukupnog teretnog zračnog prometa (51,8 milijuna tona). Osim Royal Air Maroc (druga afrička aviokompanija), Maroko ima još skoro desetak avionskih kompanija.

Željeznički i tramvajski promet. Željeznička mreža jedna je od najrazvijenijih u Africi. Proteže se na 2 120 km, od čega je 1 060 km elektrificiranih pruga. U tijeku je izgradnja brze pruge (francuski TGV) koja bi do 2020. trebala povezati luku Tanger s Casablancom preko Rabata (350 km), za 1 h 30, umjesto sadašnjih 4 h 45, a do 2030. bi trebala biti produžena do Marrakecha i Agadira. Drugi krak trebao bi povezati Rabat, Meknes, Fès, Tazu i Oujdu te nastaviti prema Alžiru i Libiji, u okviru predložene transmagrepske pruge. Casablanca i Rabat imaju vrlo moderan (francuski Alstom) tramvaj. U tijeku je studija za tramvajsku mrežu u Meknèsu, Fèsu, Tangeru i Marrakechu.

Pomorski promet. Maroko godišnje ostvaruje preko 40 milijuna tona pretovara u pomorskom prometu, a najveće trgovačke luke su Casablanca i Tanger. Dovršetkom dugog terminala (Tanger Med 2), luka je 2015. prestigla Port Said te postala druga najveća afrička putnička i teretna luka za pretovar kontejnera, iza Durbana, s kapacitetom od 8 milijuna kontejnera, 7 milijuna putnika, 700.000 teretnjaka, 2 milijuna automobila te 10 milijuna tona naftnih derivata. Na putu između Sueza i američkog kontinenta, trebala bi biti jedna od malobrojnih luka u svijetu koje će moći prihvatiti najveće nosače kontejnera i time postati teretni „hub“ za Afriku i južnu Europu.

Telekomunikacije. Mobilna telefonska mreža dobro je razvijena i zemlja broji 130 mobilnih telefonskih linija na 100 stanovnika. Internet je međutim slabije razvijen, s 4 milijuna pretplatnika (2012.) i 15,6 milijuna korisnika na 33 milijuna stanovnika.

 

B. Glavne privredne grane

Poljoprivreda

Marokanski poljoprivredni sektor predstavlja oko 15% BDP-a te osigurava 40,3% radnih mjesta, i zapošljava oko 4 milijuna ljudi. Pored toga prehrambena industrija ostvaruje dodatnih 4 % BDP-a i zapošljava oko 100 000 ljudi. Poljoprivredne površine dosežu gotovo 10 milijuna hektara (površina dvije Hrvatske). Glavni poljoprivredni proizvodi su žitarice (pšenica, ječam i kukuruz), šećerna repa, šećerna trska, agrumi (naranče, klementine), grožđe, povrće, rajčica, masline, i stoka. Maroko je jedan od najvećih izvoznika maslina (3.) i maslinovog ulja (6.) ​​u svijetu, kao i arganovog ulja koji se koristi u Europi, Japanu i SDA-u kao kozmetički proizvod. Maroko je šesti po veličini izvoznik rajčica. Izvoz agruma jedan je od najvećih poljoprivrednih resursa. Poljoprivredni sektor ostvaruje 10% ukupnog izvoza. No zbog izloženosti kroničnim sušama, poljoprivredni sektor znatno utječe na ukupan gospodarski rast.

Nakon suše koja ga je u 2012. teško pogodila, poljoprivredni sektor je ponovno ostvario dobre rezultate u 2013. Značajni su planovi vezani za modernizaciju poljoprivrede u svrhu upravljanja navodnjavanjem (projekte financira Svjetska banka) i postizanja usklađenosti proizvoda sa zahtjevima EU tržišta. Država inicira pokretanje projekata za modernizaciju i agregaciju u sklopu poljoprivredne strategije razvoja pod nazivom Plan Maroc Vert (Plan zeleni Maroko) kako bi se ojačala proizvodnja ključnih usjeva u srednjoročnom razdoblju te osigurala bolja konkurentnost sektora, tim više što je u listopadu 2012. stupio na snagu ugovor s EU-om o liberalizaciji za poljoprivredne proizvode.

Ribarstvo

Maroko je jedan od najvećih proizvođača ribe na svijetu. U okviru Plana Halieutis ima ambiciju do 2020. modernizirati sektor ribarstva i učiniti ga konkurentnijim. Sa 18 ribarskih luka, 2 900 ribarskih brodova, 250 000 zaposlenih u ribasrtvu te 3 500 km obale na Atlantiku i Mediteranu, ukupni ulov ribe u Maroku je 2012. premašio milijun tona i vrijednost od 7 milijardi MAD (700 000 eura). Pritom na priobalno ribarstvo otpada 842 000 tona, od čega najviše na sardinu (517 000 tona). Najveće ribarske luke su Agadir, Tan-Tan, Essaouira, Safi, El Jadida, Casablanca, Mohammedia, Rabat, Kenitra, Larache, Tanger, El Hoceima, Nador, Laayoune i Dakhla. Koncem 2013. obnovljen je ugovor o ribarstvu s EU-om, koji će omogućiti da 126 ribarica iz 11 država članica EU (FR, ES, IT, PT, DE, LT, LV, NL, IE, PL, UK) ribare u vrlo bogatim marokanskim vodama (osobito ispred obala Zapadne Sahare). EU će zato godišnje plaćati 30 milijuna eura, od čega će 14 milijuna biti usmjereni na razvoj ribarskog sektora. Osim s EU-om, Maroko ima ribarski ugovor i s Rusijom, te razvijenu suradnju s Japanom i nekim afričkim zemljama.

Rudarstvo

Udio rudarstva u BDP-a je između 6 % i 7 %, pri čemu su najznačajniji proizvodi fosfati: Maroko je treći proizvođač i prvi izvoznik fosfata na svijetu, s godišnjom proizvodnjom od oko 30 milijuna tona. Zemlja raspolaže s daleko najvećim zalihama fosfata, ispred Kine. Proizvodnja fosfata i fosfatnih derivata također bi trebala potaknuti gospodarski rast u 2013. Cilj programa ekspanzije od 11,6 milijardi eura koji će završiti 2020., je povećati proizvodne kapacitete od 30 milijuna tona na 50 milijuna tona, izgradnjom četiri nova rudnika i minerodukta duljine 300 km. Osim fosfata, Maroko proizvodi velike količine ugljena, olova, srebra, cinka, kao i zlata, kobalta, mangana, antimona i željeza.

Industrija: prehrambeni, tekstilni i automobilski sektor

Industrijski sektor ostvaruje 30 % BDP-a i zapošljava petinu radne snage. Iako je tradicionalno bio dominiran prehrambenim, tekstilnim i kožnim industrijama, industrijski sektor se postupno diversificirao zahvaljujući razvoju kemijske industrije, proizvodnjom papira i kartona, automobilskih dijelova i montažom vozila, informatike, elektronike i zrakoplovne industrije. Tekstilna industrija ostaje najvažnija, zapošljavajući trećinu radne snage u industriji. Prehrambena industrija je također jako razvijena i dobar dio svoje proizvodnje izvozi (keksi, sokovi, konzerve, mliječni proizvodi, ulje, riba, prerađevine voća i povrća). Maroko je također napravio veliki napredak u sektoru industrije s jakom radnom snagom i izvozno ovisnom, među kojima je zrakoplovna i automobilska industrija zabilježila najbolje rezultate. Izvoz zrakoplovnih komponenti porastao je za 18% na godišnjoj razini u 2012., dosegnuvši 417,1 milijuna eura krajem rujna. Rezultati su još bolji u automobilskoj industriji. Zahvaljujući prije svega velikoj tvornici Renault-Nissan blizu Tangera (s godišnjim proizvodnim kapacitetom od 340 000 automobila), Maroko je postao najveći izvoznik vozila na Bliskom istoku i Africi regiji na sjeveru. Izvoz u 2013. je uzletio na 2,76 milijardi eura (€ 2,2 mlrd u 2012.), što predstavlja 13,6 % od ukupno izvoza u 2013. Ostale industrijske grane su farmaceutska industrija, brodogradnja, kinematografska industrija te IT-sektor.

Građevinarstvo

Aktivnosti u svim sektorima gospodarstva, uključujući projekte socijalne stanogradnje i programe obnovljivih izvora energije, stimulirale su građevinski sektor, koji sada pridonosi BDP-u sa 6%. Država namjerava financirati izgradnju 150.000 novih socijalnih stanova godišnje do 2015., ali i povećati kapacitet solarnih elektrana i vjetroturbina kako bi svaka dostigla 2000 MW do 2020.

Usluge i financijski sektor

Sektor usluga u Maroku relativno je razvijen i dinamičan, zahvaljujući prije svega turističkom sektoru (hotelima, turističkim uslugama) te bankarskom i financijskom sektoru. Casablanca je danas najveće financijsko i industrijsko središte Maroka i Magreba. Mnoge multinacionalne tvrtke koje posluju u Magrebu i zapadnoj Africi imaju svoje sjedište u Casablanci. U 2008, Casablanca je postao drugi financijski centar na afričkom kontinentu i koncentrira čak 48 % svih investicija te pridonosi za ukupno 60 % BNP-u zemlje. Casablanca je također drugo arapsko financijsko središte iza Rijada u Saudijskoj Arabiji.

Turizam

Turizam zauzima istaknuto mjesto u gospodarskoj i financijskoj strukturi zemlje i važna je poluga za ubrzanje društveno-gospodarskog rasta. Stvarni pokretač razvoja, turizam utječe na gotovo sva područja gospodarske aktivnosti u Maroku. Iza poljoprivrede, turizam daje drugi najveći doprinos BDP-u (s oko 8 %) i drugi je sektor po broju zaposlenih (s 485 000 izravnih radnih mjesta, ili 5 % zaposlenih). Sa 60 milijardi dirhama (5,5 mlrd €), turizam je 2012. prvi izvor deviza te premašuje novčane transfere iseljenih Marokanaca (5,3 mlrd €). Ovi prihodi deviza su u 2012. predstavljali 32 % izvoza roba i usluga te pokrili 24 % deficita u vanjsko-trgovinskoj bilanci. S 10 milijuna stranih gostiju u 2013. Maroko je postao prva turistička destinacija Afrike (ispred Južne Afrike, Egipta i Tunisa). No ambicija Maroka je do 2020–2022. doseći 20 milijuna turista i ući u "top 20 destinacija u svijetu". Maroko, osim sunca i mora, ima bogato kulturno nasljeđe, s 4 imperijalna grada (Meknès, Marrakech, Fès i Rabat) te čak 9 spomenika svjetske kulturne. Najposjećeniji gradovi su Marrakech, Agadir i Casablanca. Maroko raspolaže smještajnim kapacitetima od oko 200 000 kreveta, od čega 55 % u hotelima kategorije 3, 4 ili 5 zvjezdica. Francuzi čine preko trećine stranih gostiju (37 %), Španjolci petinu (21 %), potom slijede Nijemci, Belgijanci i Nizozemci (po 6 %), Britanci (5 %), Talijani (4 %) i Amerikanci (2 %).
 

C. Korisne poveznice